Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Ona u promjeru ima oko 5 cm, a nalazi se tik pod kožom.Sastoji se anatomski od dva režnja ( lijevog i desnog ), koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom štitnjače koji zovemo,  vrat štitnjače ( isthmus ), tako da ona nalikuje slovu H   ili krilima leptira.Kada je uredne veličine ili je malo uvećana , zatim ukoliko je smještena svojim uvećanim dijelom uglavnom iza prsne kosti, ne možemo je zapaziti i napipati.Međutim, ponekad kada je uvećana, može se zapaziti prostim okom ili palpacijom ( pipanjem vrata). Ipak pregledom samo “prostim okom” tj ( inspekcijom ) i pipanjem ( palpacijom ), nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li osoba bolest štitnjače, jer ukoliko osoba ima simptome koji upućuju na moguću bolest štitnjače, potrebno je nakon kliničkog pregleda dodatno učiniti pregled ultrazvukom vrata i prema ultrazvučnom nalazu i simptomima pacijenta primijeniti   daljnju dijagnostičku obradu štitnjače ( laboratorijske pretrage hormona, punkciju pod kontrolom ultrazvukom vidljivog čvora, scintigrafiju štitnjače). Štitnjača može biti jako povećana na vratu , tada govorimo o guši

Štitnjača je žlijezda koja izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 ( tiroidni hormoni) koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije ( brzina metabolizma) u tijelu.Oni na brzinu metabolizma mogu utjecati na dva načina . Navedeni hormoni potiču gotovo svako tkivo na stvaranje bjelančevina ( prvi način )  i zatim povećavanjem količine kisika koje koriste stanice ( drugi način). Kada su stanice jače stimulirane,  tjelesni organi rade brže.

Za stavaranje tiroidnih hormona ( T3 i T4 ) štitnjači je potreban jod.To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za “hvatanje” joda u krvi tj.( stanice koje prepoznaju i vežu jod u štitnjači) , a zatim ga ugrađuju u svoje hormone .U trenutku kada se hormoni štitnjače “potroše” , ostatni jod koji je sadržan u hormonima vrati se u štitnjaču i zatim se ponovno upotrijebi za proizvodnju nove količine hormona štitnjače.
Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine hormona štitnjače u krvi za potrebe organizma.  U mozgu postoji jedan dio koji se zove hipotalamus, koji luči hormon TRH, a smješten je tik iznad hipofize.On djeuje na hipofizu stimulirajući je na lučenje njenog hormona koji se zove TSH, a on zatim stimulira štitnjaču koja
luči T4 i male količine T3. Ova tri organa i njihovi hormoni koje luče ( TRH-hipotalamus, TSH- hipofiza i T4,T3-štitnjača ) u međusobnoj su vezi. To znači kada razina tj. koncentracija T4 ill T3 se smanji u krvi, tijelo to prepozna i pojača se lučenje TRH koji stimulira hipofizu a zatim se pojača poticaj štitnjače kako bi sintetizirale nove količine T4 i T3.Obrnuto kada količina T4 i T3 bude u krvi zadovoljavajuća ( kada dosegne dostatne-uredne vrijednosti u krvi ) koje tijelo prepoznaje, tada se smanji lučenje najprije TRH ( hipotalamus),zatim to djeluje na manje lučenje TSH ( hipofiza) i tako se mehanizmon povratne sprege ( nadređeni organ kontrolira podređeni ), svakodnevno regulira razina hormona štitnjače u krvi. Kada nastupi bilo koji poremećaj u ovom mehanizmu ili utjecaj nekih drugih najčešće hormonalnih poremećaja u tijelu , zatim kod nekih drugih bolesti organizma, lučenje, a zatim i koncentracija T4 i T3 bit će narušena . O tome će biti pisano kasnijim temama kada će biti pisano o pojačanom i smanjenom radu štitnjače..
Hormoni štitnjače nalaze se u krvi u dva oblika. Postoji hormon tiroksin ( T4) i trijodtironin ( T3).Tiroksin ( T4) stvara se u štitnjači, ima slab učinak na ubrzavanje metabolizma. Tiroksin se pretvara u jetri u aktivni oblik trijodtironin ( tiroksin + jod). Trijodtironin ( T3) dakle u oko 80 % se stvara u jetri iz T4,  a preostalih oko 20 % stvara sama štitnjača.Pretvorbu T4 u T3 u jetri ali i drugim organima, nadziru mnogi čimbenici uključujući i trenutne tjelesne potrebe kako bi potrošnja i stvaranje hormona bili u ravnoteži. Većina T4 i T3 čvrsto su vezana u krvi uz bjelančevine u krvi i aktivni su samo kada nisu vezani za te bjelančevine tj , kada su u slobodnoj formi f-free fT4,fT3).Slobodni hormoni su podobni za korištenje u stanicama svih tkiva u tijelu, čime se održava normalni metabolizam i zato količina slobodnih hormona u krvi fT4 i fT3 je ona količina koja se može iskoristiti u stanicama,  dok u obliku u kojem su hormoni vezani za bjenačevine , oni nisu u odvovarajućoj strukturi kojom ih stanice u tijelu mogu iskoristiti u svom metabolizmu , a tako i metabolizmu cijelog tijela. Naime slobodni i vezani T3 i T4 su svojevrsnom nesuglasju , jer npr. u trudnoći ili kod žena koje koriste kontracepciju jer hormoni koji se pojačano luče u trudnoći i uzimanjem kontracepcije mogu fiziološki utjecati na povišenje količine ukupnog vezanog tiroksina ( T4) i ( T3)  ali razine slobodnih hormona u normalnim fiziološkim okolnostima fT4 i fT3 su uredne.
Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se ultrazvuk štitnjače ( najprikladniji bi bio kolor dopler ultrazvuk) , odnosno cijelog vrata, zatim laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače , ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači i scintigrafija štitnjače.Postoje i dopunske pretrage koje se mogu također koristiti u dijagnostici bolesti štitnjače, a to su CT i MR štitnjače , ali se zbog prethodno navedenih pretraga koje su najčešće dovoljne kao i zbog njihove najčešće lošije dostupnosti pacijentima rijetko koriste..

Ultrazvučnim pregledom štitnjače osobito najnovijim ultrazvučnim kolor dopler uređajima, moguće je izuzetno dobro prikazati štitnjaču. Pregledom ultrazvukom može se vidljeti i izmjeriti veličina i volumen štitnjače, struktura štitnjače ( je li homogena-ujednačena tj. uredna ili nehomogena -neujednačena tj. promijenjena struktura štitnjače, odnosno postoje li žarišne tvorbe u strukturi kao ciste ili čvorovi ). Ultrazvučnim pregledom može se jasno razabrati radi li se o difuznoj promjeni u štitnjači ( cijela štitnjača je strukturalno promijenjena) , ali bez žarišnih promjena ili je mjestimično promijenjena postojanjem žarišnih promjena cista, čvorova koji mogu biti različite veličine, strukture,izgleda na ultrazvučnoj slici
Ultrazvučnim pregledom kolor doplerom može se kod difuzno promijenjenih štitnjača utvrditi je li prokrvljenost uredna, pojačana ili preslaba. Ukoliko liječnik primijeti izuzetno pojačanu prokrvljenost u cijeloj štitnjači kolor dopler ultrazvukom , tada uz prisutne simptome pacijenta može s velikom sigurnošću zaključiti kako se radi o poremećaju rada štitnjače -koji zovemo hipertireoza ili pojačani odnosno ubrzani rad štitnjače.  Međutim pravo stanje i konačnu dijagnozu može se postaviti nakon učinjenih hormona TSH , T3,T4 u krvi.

Kod sumnje na bolesti štitnjače u osoba koje navode simptome koji mogu biti karakteristični za bolesti štitnjače bilo bi najbolje najprije učiniti ultrazvuk štitnjače, odnosno cijelog vrata.Takvim redoslijedom pregleda vidjet će se anatomska građa štitnjače tj. postoji li difuzno promijenjena štitnjača i postoje li čvorovi. Ciste su obično neinteresantne i uglavnom nebitne, ukoliko nisu značajnije uvećane ili upaljene , jer ne predstavljaju pacijentima poteškoće. Međutim svaki vidljiv čvor u štitnjači treba razjasniti ciljanom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka i ponekad scintigrafijom , kako bi se vdijelo radi li se o čvorastoj guši ( nodozna struma ) koju ne treba operirati ukoliko ne zadaje funkcionalne teškoće pacijentu, ili se radi o dobroćudnom ili zloćudnom tumoru štitnjače. Naime ukoliko se kod sumnje na bolesti štitnjače učine samo hormonalni testovi iz krvi za štitnjaču i ukoliko su oni uredni, a na vratu se ne pipa čvor , to ne znači da osoba koja se žali na određene tegobe nema dobroćudni ili čak zloćudni tumor štitnjače koji treba operativno odstraniti. Difuzne promjene štitnjače ( promjene veličine ili strukture cijele štitnjače) bez čvorova ili difuzne promjene s čvorovima, najčešće uzrokuju i poremećaj hormonalnih testova štitnjače, dok postojanje difuzno uredne strukture i veličine štitnjače s jednim ili samo nekoliko čvorova gotovo u pravilu nalazi laboratorijskih pretraga krvi TSH,T3,T4 su uredni. Upravo zato, kod prisutnih simptoma koji mogu upućivati na bolest štitnjače, nije dovoljno u dijagnostičkoj obradi učiniti samo laboratorijske pretrage krvi ( hormone štitnjače), već je potrebno učiniti ultrazvučni pregled štitnjače i zatim daljnju obradu , ukoliko je to potrebno.Kod ultrazvučnog pregleda štitnjače potrebno je pregledati i cijeli vrat kako bi se uočile ,ukoliko postoje i ostale abnormalnosti na vratu, limfni čvorovi vrata, žlijezde slinovnice, paratiroidne žlijezde i krvne žile vrata .

Laboratorijski testovi
Načešća pretraga nakon sumnje na bolesti štitnjače koja se koristi je TSH.Njega kao što je već napisano luči hipofiza, mala žlijezda koja se poput privjeska nalazi na donjoj strani mozga prema nosu, ležeći u jednom udubljenju na donjoj strani lubanje koju u kosti zovemo sella turcica.Ova mala žlijezda sastoji se od dva režnja prednjeg i stražnjeg . U prednjem dijelu hipofize luči se TSH koji je “nadzirući regulatorni” hormon koji na poticaj hipotalamusa upravlja radom štitnjače.Lučenje ovog hormona najčešće je poremećno kod poremećenog rada štitnjače, a rijetko se događa da je TSH poremećen zbog poremećaja rada hipofize. Kako bi liječnici lakše razlučili o kojem se poremećaju lučenja TSH radi ( hipofize ili štitnjače ), dodatno najčešće rade T4. Međutim liječnici mogu mjeriti irazinu tireoglobulina , bjelančevine koja veže tiroksin, jer nenormalne količine te bjelančevine mogu dovesti do pogrešnog tumačenja razine ukupnih hormona štitnjače. Naime, ljudi koji imaju neke kronične bolesti bubrega, zatim neke genetske bolesti i poremećaje ili neke druge bolesti, odnosno osobe koje uzimaju anaboličke ( steroidne) hormone imaju niže razine globulina koji vežu tiroksin. Obrnuto , razine tireoglobulina koji veže tiroksin mogu biti povišene u žena koje su trudne ili uzimaju sredstva protiv trudnoće na usta ( oralna kontracepcija, tablete) ili druge oblike estrogena ( flasteri, injekcije), zatim kod ljudi koji boluju od hepatitisa ili koji boluju od nekih drugih bolesti.
Kada se na ultrazvučnom pregledu posumnja na moguću bolest štitnjače Hašimotov tiroiditis, ( Thyroiditis Haschimoto), tada se uz hormonalne testove za štitnjaču treba učiniti i antitijela štitnjače ( anti tireoglobulinska i mikrosomalna antitijela štitnjače)
Izuzetno rijetko kada liječnik nije siguran je li problem u hipofizi ili štitnjači, jer i kod jednog i drugog poremećaja može doći do poremećaja u razini TSH u krvi, može zatražiti funkcionalne stimulacijske pretrage.Jedna od takvih pretraga je intravenasko injiciranje hormona koji otpušta tireotropin ( TRH) a to je hormon koji otpušta hipotalamus,nakon čega se vrše krvne pretrage kako bi se izmjerio odgovor hipofize.

Scintigrafija štitnjače
Ova pretraga može liječniku pomoći u razlučivanju je li funkcija nekog područja štitnjače normalna, pretjerano ili preslabo aktivna u usporedbi s ostatkom žlijezde . Scintigrafija je pretraga koja se radi u bolnici,u ambulantama za scintigrafiju na odjelu nuklearne medicine, a radi se tako da se u venu ubrizga jedno radioaktivno stedstvo koje krvlju dospjeva do tkiva štitnjače. Nakon toga jednim uređajem ( slično Geigerovom brojaču) koji može detektirati nakupljanje radioaktivnih tvari u štitnjači, bilježi se zapis po kojem liječnici mogu vidjeti distribuciju radioktivnog materijala u štitnjači koji je krvlju dospio u štitnjaču i time odrediti kako pojedini dijelovi štitnjače i čvorova rade.Na taj način mogu se otkriti i tkz. “hladni” odnosno ” topli ” čvorovi što je ponekad u dijagnostici presudno u odluci treba li se poneki čvor operativno odstraniti ili ne, ukoliko to nije potpuno jasno prethodno učinjenom ciljanom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka.Hladni čvorovi su oni koji ne mogu lučiti hormone štitnjače, jer stanice u tom čvoru ne mogu vezati jod i sintetizirati hormone, dok topli čvorovi su oni koji stvaraju hormone štitnjače, jer mogu vezati jod .Hladni čvorovi mogu biti zloćudni i u pravilu hladne čvorove treba operativno odstraniti, dok tople čvorove ukoliko ne stvaraju neke druge funkcionalne smetnje bolesniku (  npr.zbog veličine pritiskom na okolna tkiva i slično) ne treba operativno odstraniti. Ovom pretragom se također kod hiperaktivnih štitnjača ( hipertireoze ) može učiniti pretraga prije i nakon terapije radioaktivnim jodom,  koji se ponekad koristi u liječenju hipertireoze.